Romeo i Julija



ROMEO : (polupijan ispod njenog prozora)
Hajd' bona silazi, ne pravi se luda!

JULIJA : (pospana, bezvoljna, nikakva)
Ako ti moj stari siđe ostaćeš bez muda.
 
ROMEO: Nešto mi se, o prohtjelo baš,
ove prekrasne noći da mi je daš.

JULIJA: Tvoj mač bih žarko osjetiti htjela,
al' večeras oca m' ne bih smjela.

ROMEO: Skratiću za glavu svakog' nek se zna,
ko te bude im'o prije nego ja.

JULIJA : Romeo, Romeo daj jednom shvati,
samo sam je tebi spremna dati.

ROMEO: Dobro, da ne bih mor'o tuđe glave sječ'
ovog puta vjerovaću ti na riječ.

JULIJA: Hajd' sad kući jebo ti sve,
joj vid' kolko je sati! Hajd' čuvaj se!

ROMEO: De barem tol'ko se odvaži,
pa mi je na minut pokaži!

JULIJA: (taman krenu da skine gaće)
Joj bjezi eto mi ćaće.

OTAC JULIJIN: Uhljupe jedan opet si doš'o,
kako si samo kroz mine proš'o?!

ROMEO: Nemojte čika Mato,
Julija je moje zlato.

JULIJA (ocu): Ma ja ga uopšte ne znam,
nisam ga zvala, doš'o je sam.

ROMEO: M'rsss ne laži kujo mala!
Znam ja sve kome si dala.

JULIJIN OTAC: Odlazi odavde bijedni psu
dok nisi pao mrtav tu!

JULIJA: Ma ti si Romeo u seksu amater.
Udri ga babo jebeš mu mater!

ROMEO: (dade se u paničan bijeg,
brzo k'o metak pobježe uz brijeg)

JULIJA(prasnu u smijeh): A vid mangupa al' bježi,
a htio bi kraj mene da lezi.

JULIJIN OTAC: Babo ce tebi momka da nađe,
a ovoga ce uhljupa neko zlo da snađe.

ROMEO (viče s brijega): E mangupe, dodji u čaršiju ako smijes,
da vidim jesi l' spreman da se biješ.

JULIJA (cerekajući se): Romeo, Romeo odjebi ba,
ako nastaviš tako raniću se ja.

JULIJIN OTAC: Idi kući bolan Romeo ,
dok nisam s tobom asfalt pomeo.

ROMEO: Ako zovnem Hamleta mog jarana
nećeš izać' iz bolnice mjesec dana.

JULIJA: E dobar ti jaran, dobro ga znam
neki dan je tražio da mu je dam.

ROMEO: Opet lažeš, on Ofeliju voli,
šta ima tebe za seks da moli.

JULIJIN OTAC: (Ode u kuću, vode da pije)

JULIJA: ( K'o fol ozbiljna a u sebi se smije.)

ROMEO: Odoh sada kući ko te jebe,
idem da nađem trebu za sebe.

JULIJA: Nemoj bolan Romeo strpi se do jutra,
ako ne dobijem, daću ti sjutra.

ROMEO: Ma daji kome hoćeš sad mi je svejedno,
ne zelim više da živim ovako bijedno.

JULIJA: Ma šteta da nestane taki ševac.
Ne želiš valjda da umreš k'o djevac ?

(Zadiže majicu pokaza mu grudi,
u Romeu poče želja da se budi)

ROMEO (sav ushićen): O Julija oko moje crno,
ma neka me pogodi puščano zrno.
Eto me k tebi, nemogu više,
iako znam da crno mi se piše.

 JULIJA : Dođi dođi, dilbere moj,
 da vidim taj buzdovan tvoj.

 ROMEO : (Trči, sa sebe odjeću skida,
 draganu svoju ne gubi iz vida)
 (Ulazi kroz prozor, na trosjed sjeda)

 JULIJA: Požuri dok babo utakmicu gleda!

 ROMEO: Hajde,hajde, brze se skidaj!
 Ako naiđe ti vikni "Kidaj!"

 JULIJA : (Dohvati nekakvu polupraznu bocu,
 više i ne razmišljajući o svome ocu)
 Hajd' da popijemo pa šta god da je,
 čula sam da onda duže traje.

 ROMEO: Ne trazi čaše,
 pićemo iz flaše.

 JULIJA: Hajd' ja ću prva prinče moj.
 Uh mašalla, mašalla kol'ki je taj tvoj!

 ROMEO: (Uze iz Julijinih ruku flašu)
 Hajd' da pijemo za ljubav našu.

 Isprazniše bocu za par minuta,
 Julija postade k'o nešto ljuta.

 JULIJA: Znaš da moje srce tebe voli,
 al' sad me nešto poče stomak da boli.

 ROMEO: A joj meni djevojko bludna,
 neces valjda reći da si trudna!

 JULIJA: Marš, gluho bilo, stoko jedna,
 tvoja su nagađanja tako bijedna.

 ROMEO: (Odjednom pade na tlo)
 uh jebote, šta sam ovo popio!?

 JULIJA : "Otrov za pacove" evo baš čitam,
 nisam prije stigla starog da pitam.

 ROMEO : O Julija, Julija ti nas sjeba.
 E Romeo ludi tako ti i treba.

 JULIJA: Izvini Romeo mislila sam da je vino,
 baš mi je izgledalo onako fino.

ROMEO: (Faca mu je totalno bijesna)
Sad će ti "mala" ostat tijesna.

JULIJA : Ti umireš ne saznavši šta prava je ljepota,
ne "umoči" ništa za svoga života.

ROMEO: (dopuza do Julije bliže)
Na tebe ce vječno da mi se diže.

To izusti
i dušicu pusti,
a samo je htjeo
da joj ga spusti.


JULIJA: (nestaje joj iz očiju plamen)
Kakva šteta, a tvrd mu je k'o kamen.
(Zatvara oči posljednji put)
Znam babo će biti na mene ljut.